Znate li ko je Nedeljko Neđo Galić- čovjek koji je spasio hiljade bošnjaka od sigurne smrti !

Nedeljko Neđo Galić, rođen je 1949. u Ljubuškom. Bavio se fotografijom, svirao gitaru, bio strastveni radioamater, pisao poeziju… U svemu bio ispred vremena kao da je znao da neće imati vremena… Umro je 17.10.2010. u Ljubuškom. Posthumno je dobio Nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost zato što je, rizikujući svakodnevno sopstveni život, iskazivao građansku hrabrost od avgusta 1993. Gledajući progone i nepravdu koje su činjene pripadnicima drugih etno-nacionalnih grupa u Ljubuškom, glasno i javno pobunio riječima: “Ljudi, ovo je ludost, ovo je zločin, ovo ne možete raditi!“

Saznavši da je jedini spas iz logora Heliodrom za njegove sugrađane bio poziv iz inostranstva, koji većina nije mogla dobiti, uporno pravio falsifikovane pozive, te ih je na taj način oslobađao zatočeništva, čime je spasio najmanje 1.000 ljudi iz logora, a mnoge od njih i smrti.
Većini oslobođenih logoraša pomagao u pribavljanju ostalih dokumenata, jer su u roku od 48 sati od oslobađanja iz logora morali napustiti teritoriju BiH.
Kada su posljednji pripadnici progonjene etničke grupe napustili Ljubuški, odlučio da sa suprugom i troje maloljetne djece napusti Ljubuški i odseli se u instranstvo, uz komentar: “Ja više ne bih mogao dignuti glavu od stida ako sad ostanem. Ne želim ostati sa fašistima koji žele čistu naciju. Neka oni ostanu, neka žive sami, čisti.“

Kada je, našavši se u Pragu sa porodicom, odbio prijedlog da se prijavi kao izbjeglica radi humanitarne pomoći, riječima: “Ne, ja nisam izbjeglica, ja sam otišao dobrovoljno, mene niko nije potjerao”.
Kada se odmah nakon potpisivanja Vašingtonskog mira odlučio sa porodicom vratiti u Ljubuški.
Do posljednjeg dana života ostao dosljedan sebi i svojim moralnim principima, izrazivši želju da bude sahranjen na groblju Sutina u Mostaru, gdje će biti među svojima susjedima. Nije želio ni mrtav počivati u istom groblju sa onima koji su protjerivali njegove sugrađane.

(armijarbih.com)